Povijest župe Čardak - Filijala Kornica

Čardak se nalazi u bosanskoj Posavini u blizini magistralne ceste i željezničke pruge Doboj – Modriča – Bosanski Šamac, a udaljen je oko 12 km od Modriče, 18 km od Bosanskog Šamca i 8 km od Gradačca. U izviješću iz 1675. godine, biskup fra Nikola Olovčić-Ogramić navodi da je župa Kornica u studenome 1674. imala 1418 katolika. Prema popisu biskupa fra Augustina Moletića iz 1813. godine u kapelaniji Garevo Kraj Tramošnice između ostalih mjesta navode se i Čardak i Kornica, s ukupno 89 katoličkih kuća i 576 katolika, zatim Kladari s 41 katoličkom kućom i 326 katolika te Živkovo Polje sa 16 katoličkih kuća i 86 katolika. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. godinu u župi Garevo spominju se naselja Čardak, Kladari Donji, Kornica i Živkovo Polje koja danas pripadaju župi Čardak.

Prema podacima iz 1855. godine Čardak je imao 43 katoličke obitelji s 252 katolika. Prema Šematizmu za 1864. godinu, mjesto Čardak imalo je 43 katoličke obitelji s 270 katolika. Prema Šematizmu za 1961. godinu, a s obzirom na podatke iz 1959. godine, mjesta Čardak i Kornica pripadali su župi Gradačac, a Donji Kladari pripadali su župi Modriča. Prema tadašnjim podacima Čardak je imao 975 katolika, Donji Kladari imali su 882 katolika. Kornica je imala 756 katolika i Živkovo Polje imalo je 274 katolika.

Družbu služavki malog Isusa utemeljio je vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler 1890. godine. Godine 1900. nadbiskup Stadler doznao je da Ernst Wagner iz Samobora prodaje svoju pustaru. Imanje je bilo veliko, površine oko 1000 jutara. Imanje se od tada više nije zvalo pustara nego Polje svete Filomene. Nadbiskup je kupio Adu, takozvani Babića Čardak, prozvao ga Doloroza i poklonio ga sestrama Služavkama Malog Isusa. Zaželio je da se sestre presele sa Filomene na Dolorozu na sam blagdan Žalosne Majke, 15 rujna 1908. S gradnjom novog samostana, samostanske crkve i osnovne škole počelo se 1915.

Samostanska crkva blagoslovljena je 31. lipnja 1921. Nakon teških ratnih nedaća, u svim katoličkim vjerskim zajednicama u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji pa tako i u Bosni i Hercegovini težak udarac zadao je Zakon o agrarnoj reformi i eksproprijaciji iz 1946. godine. Nadbiskup Alaupović je 7. lipnja 1963. osnovao župu u Čardaku.

Godine 1971. sestre su dobile nazad svoju Dolorozu. Godine 1984. uz samostan Doloroza sagrađen je Dom Sv. Josip s 12 soba za napuštene i iznemogle starce, koje su sestre njegovale i dohranjivale.  Godine 1963. utemeljena je župa Čardak odvajanjem naselja Čardak i Kornica od župe Gradačac te naselja Donji Kladari i Živkovo Polje od župe Modriča.

Godine 1991. Čardak, Donji Kladari i Živkovo Polje u sastavu Skugrića Gornjeg pripali su općini Modriča, a Kornica je pripadala općini Bosanski Šamac. Dana 25. lipnja 1992. župu Čardak okupirala je srpska vojska. Nakon okupacije Srpski ekstremisti protjerali su sve Hrvate katolike. Do temelja su srušili samostansku i župnu crkvu, samostan i starački dom. Župnu kuću teško su oštetili, a svu dokumentaciju su zapalili. Sve časne sestre su bile protjerane. Krajem 2000. godine na teritoriji župe bila su svega 24 Hrvata katolika. Župom upravlja dijecezenski (biskupijski) svećenik, a župi Žalosne Gospe u Čardaku danas pripadaju sljedeća naselja: Čardak, Donji Kladari, Kornica (filijalna crkva) i Živkovo Polje.

Crkva Žalosne Gospe župe Čardak

Zemljište za gradnju crkve u Kornici

Godine 1983. kupljeno je zemljište od Mate (Križića) Antunovića   za gradnju korničke crkve. Lijepa i moderna crkva napravljena je 1984. godine. Za cijelu izgradnju treba zahvaliti pokojnom velečasnom Vladi Jurjeviću koji je bio uporan da se crkva izgradi. On je podrijetlom Dalmatinac, rođen je 1919. godine. Umro je u Dubrovniku 1992. godine i sahranjen u svom rodnom selu.

Glavni izvođač radova na crkvi bio je majstor Stjepan Dragičević  iz Hasića, a toranj na crkvi izveli su naši majstori iz Kornice i to su Ivo Šušak - Ivčić i Mato Antunović - Crljo. Limarske radove i veliki dio križa na tornju napravio je i postavio naš majstor limar Ivo Pušeljić, sin Mate. Kompletna gradnja crkve imala je veliku potporu sela u novčanom i radnom smislu u kojem su se Korničani iskazali sa svojim mnogobrojnim radnim akcijama u kojima je odziv bio jako velik.

Nova crkva u Kornici Sv.Josipa Radnika

Godine 1992. u ratnom vihoru što su ga učinile srpske paravojne formacije, devastirana i minirana je kornička crkva. Prvo okupljanje Korničana kod crkve dogodilo se 07.05. 2000. godine i to u čast Blagoslova polja, tada je rečena i prva misa ispred srušene crkve. Od te godine počela je polako obnova crkve, da bi 02.05.2004.godine Kornicu pohodio kardinal vrhbosanski Vinko Puljić. Tada je kardinal održao misu u čast posvete tornja i crkvenog zvona kojem je kum bio Zdenko Majstorović. Moramo napomenuti da je na tu svetu misu Mirko Džinić, zvani Džino, ispunio svoj zavjet tako da je iz Švicarske do Kornice došao biciklom putujući sedam dana.

Od tada pa nadalje obavljali su se mnogi radovi na crkvi.Konplet stolarija na crkvi doniro i ugradijo je Nikica Lušo (Antin). U devetom mjesecu 2011. godine napravljena je vanjska fasada crkve, i to od sredstava što  su prikupljena na korničkoj fešti 06.08.2011. godine, a ostatak novca koji je nedostajao donirali su Petar Lušo (Ćučo), Zvonko Mamuzić (Karlov), Mato Majstorović  (Maćuš), Marko Šušak (Rita), Boris Babić (zet Ante Lušo). Od prvog dana 2004. godine kad je podignuto zvono, njegov lijepi zvuk čuje se nadaleko zahvaljujući našoj mještanki Janji Antunović, supruzi pok. Mate (Križića) Antunovića.

Listopad 2011. godine: obnovljena kornička crkva Sv. Josipa Radnika

Popis svećenika na službi u župi Čardak od 1963. do 2012.godine

1. Vlč. Jozo Perić    1963. - 1974.

2. Vlč. Mijo Nikolić   1975. - 1980.

3. Vlč. Vlado Jurjević 1981 - 1990.

4. Vlč. Anto Stjepić  1991. - 2000.

5. Vlč. Željko Vlajić  2000. - 2004.

6. Vlč. Miroslav Čavar  2005. - 2007.

7. Vlč. Boris Salapić  2008.-----------