MONOGRAFIJA sela Kornice

Na sjeveru Bosne samo 15 km od rijeke Save (granica sa Republikom Hrvatskom ) smješteno je selo Kornica koje pripada opcini Bosanski Šamac,a to je u središtu sjevernog dijela Bosanske Posavine.

MONOGRAFIJA sela Kornice

Na sjeveru Bosne samo 15 km od rijeke Save (granica sa Republikom Hrvatskom ) smješteno je selo Kornica koje pripada opcini Bosanski Šamac,a to je u središtu sjevernog dijela Bosanske Posavine. Kornica sa istocne strane granici sa srpskim selom Gornja Slatina,a sa zapadne strane sa hrvatskim selom Cardak i Kladari Donji - opcina Modrica. Na južnoj strani na oko 15 km plave se brda planine Trebave,a to su opet obronci planine Majevice. Tamo je selo Skugric. Nezna se,a nije nigdje ni zapisano odakle je selo dobilo ime,a niti ko pamti odakle su se doselili prvi mještani Kornice. Kroz selo protjece rijeka Tolisa koja izvire u selu Tolisa u brdu iznad Modrice,a ulijeva se u rijeku Savu u selu Tolisa u Oraškoj opcini. U rijeku Tolisu kod groblja ulijeva se mala rijecica Kornicica koja dolazi sa južne strane od sela Ledenice , pa se postavlja pitanje da li je selo dobilo ime po rijecici ili je rijecica Kornicica dobila ime po selu Kornici. Vašno je napomenuti da se selo prostire na 7,396.706m2 ,a to je 7.396,7 duluma i na nadmorskoj visini je 86 m po zadnjem popisu 1991.godine imalo je 192 kuce u kojima je živjelo 882 stanovnika. Selo je dosta staro što svijedoce nadgrobni spomenici u groblju, tj. Stari stecci,a gdje su se nekada mrtvi ukopavali i iz susjednih sela tj. Iz Čardaka i Ledenica sve do Gradacca,a kojima i danas dolaze na grobove njihovi potomci. S elo se veoma sporo razvijalo i razmnošavalo pa je 1991. godine imalo tek 882 stanovnika kako je gore napisano i to su svi Hrvati. Samo je jedna kuca bila srbska na pocetku,sela a to je Milana Lukica. Stanovnici ovoga sela su dugo, dugo vremena šivjeli iskljucivood zemljoradnje, baveci se samo zemljoradnjom i na dosta slaboj i mršavoj zemlji. Pčenica je vrlo slabo radala , svega 80 kg po jednom dulumu,a jela se iskljucivo proja , tj. kruh od kukuruza,a pčenicno brašno se cuvalo za svetkovine i blagdane. Možda je tek 1960.godine nastao veliki preokret,kada se pocinje sijati visokorodne sorte pčenice i kukuruza i upotrebljavati umjetno gnojivo. Od tada se selo otrgnulo od bijede i siromaštva. Jedan dio domacinstava pocinje se baviti povrtlarstvom, jedni se bave švercom,a drugi se zapoćljavaju u preduzeca i sve tako do otvaranja granica prema zapadu pa naši mladi ljudi i žene odlaze u pecalbu - trbuhom za kruhom . Najviše ih je otišlo u Zap. Njemacku, te Austriju i Švicarsku. Tako je jedna slušbena statistika pokazala da smo iz Kornice imali najviše zaposlenih u inozemstvu u odnosu na broj stanovnika, pa je tom prilikom bilo zaposleno u inozemstvu iz svake kuce po jedno i pol. Nasuprot tome u Samackoj privredi je bilo iz Kornice najmanje zaposlenih. Buduci da je Kornica iskljucivo Hrvatsko selo, a da su kornicani u vrijeme drugog svjetskog rata 1941 - 1945.g. bili isklucivo u Hrvatskoj vojsci , tj. u domobranima i ustašama,a nitko u partizanima,zbog cega je Kornica više godina bila zapostavljena od strane komunisticke vlasti. No i pored toga kornicani se nisu predavali. Vrjedni kornicani uporno su se borili za život i opstanak živeci na siromašnoj zemlji koja ih nije mogla prehraniti. Odlazili su na sezonske poljoprivredne poslove u Slavoniju,Baranju i Backu. Tek 1966.godine sa putovnicama u đepu krenuli su u bijeli svijet da bi poslije desetak godina selo dobilo sasvim drugi izgled. Izmjenio se Životni standard kornicana jer su radnici iz inozemstva donosili kuci debele zarade . Tada je pocela i izgradnja novih modernih kuca i privrednih objekata. Za kratko vrijeme popravile su se nove velike i savremene kuce i privredni objekti . U njih je uvedena struja i voda, a u kuce je uneđen novi moderni namještaj. Nestalo je zaprešne stoke, zaprešnih kola i zaprešnih poljoprivrednih pomagala , zamjenili su ih traktori i teretna vozila . Uz suvremene poljoprivredne mašine te upotrebom agrotehnike i umjetnih gnojiva proizvodnja pčenice kukuruza i ostalog naglo je porasla. Od ranijeg uroda od 80 do 100 kg pčenice po jednom dulumu sada je proizvodnja porasla na oko 500 kg po jednom dulumu. Prije odlazka naših ljudi u inozemstvo u selu je napravljena cetvororazredna škola 1960 g. koju su gradili majstori iz sela Ugljara kod Orašja. Glavnimajstor bio je Kneževic Mata,a uz njega još¡ i Benkovic Ivo, Kneševic Marko i Ivo te Porobic Jozo. Prvi ucitelj u Kornici bio je Maric Milovan kojega je 1966 godine zamjenio Majic Blać iz Pruda i ostao sve do 1982 g. Avec 1961.g. selo je dobilo i struju ,dakle krenulo je nabolje pa se 1965.godine odvojio i Mjesni ured od Donje Slatine. U novom Mjesnom uredu Kornica od pocetka do kraja (1965 .- 1991.) radio je Marko Babić Zgradica za Mj.Ured napravljena je u ekonomskom dvorištu otkupne stanice na Kornici. Za njenu izgradnju posebnu zaslugu imaju Majstorovic Jozo i Antunovic Mato – Crljo. Godine 1973. Ogradeno je groblje u betonskoko- željeznu ogradu. Betonske radove izveo je Antunovic Mico -"Gagula" a željeznu ogradu napravio je i postavio Pušeljic Mate Jozo koji je umro 20.06.1984g. Veterinarska ambulanta napravljena je 1973.g. a iste godine u groblju je napravljena lijepa kapelica sa zvonikom. Izvodac radova bio je iz Kladara D. Lukic Jozo sin Blaža. Asfaltni put kroz selo i sve zaseoke napravljen je 1980.godine i to iskljucivo vlastitim srestvima Kornicana. Zaasfaltiranje puta najviše su dali naši radnici koji su radili u inozemstvu. Lijepa i moderna crkva u Kornici napravljena je 1984.g.za ciju izgradnju treba zahvaliti pok. vlc. Vladi Jurjevic koji je bio puno uporan da se crkva izgradi. On je porjeklom Dalmatinac,a rođen je 1919.g. a umro je u Dubrovniku 1992 .g. i sahranjen u Dalmaciji u svom rodnom selu. Glavni izvodac radova na crkvi bio je majstor Dragicevic Stjepan iz Hasića ,a toranj na crkvi izveli su naši majstori iz Kornice i to Šušak Ivo -"Ivcic" i Antunovic Mato "Crljo" Limarske radove i veliki dio križa na tornju napravio je i postavio naš¡ majstor limar Pušeljic Ivo sin Mate.  Najteša,a ujedno i posljednja akcija bila je izgradnja zgrade pošte u Kornici. Najteša,zato što smo se skoro citavu godinu dana borili da se ista napravi na strani Kornickoj dok su uporni bili Gornjoslatinci da se ista pravi na njihovoj strani i da se pošta zove Pošta Gor. Slatina,a dok se oduvjek zvala Pošta Kornica.  Taj problem dignut je na viši nivo od lokalnog. Dignut je na nivo opcine i Komitet SK-a. Mnogo puta su rukovodstvo Kornice BABIC MARKO,ANTUNOVIC MATO i MAJSTOROVIC JOZO odlazili u Å amac na razne sastanke povodom toga i uporno se borili da se ista gradi na Kornickoj strani u cemu su konacno i uspjeli.Teško je bilo na tim pregovorima jer su Slatinci uvjek bili brojni i politicki jaci medu kojima je bio Gavro Tubak. No pravda je ipak nadjacala. Pošta je napravljena na Kornickoj strani i zvala se Pošta Kornica 76236.  Zgradu pošte gradila je firma "Krivaja" iz Zavidovica. Prvi šef pošte je bio Anto Karailic iz Tišine. Neposredno iza toga razvedena je telef.mreža kroz selo i odmah u prvoj turi uvedeno je 125 telefona.I kada smo sve to tako lijepo uredili, izgradili i otpoceli bolje i savremenije živjeti, Bog valjda tako htjede pa posla vraga i pobrka i pomuti nam tako lijepi život. Donese nam rat , dode neka mržnja i osveta. Dode i nekakva tzv. "demokratija".  Poceše se osnivati nacionalne stranke a onda dode i ta kobna 1992.godina.Rat u Bosni je zapoceo .  Na sve strane se zvecka oružjem prijeti se,a vec negdje i ratuje. Puca se na sve strane ubija se , progoni se, istjeruje se iz kuca, u Kornici je osnovan i HDZ, a onda i mala vojna formacija koja je bila dosta slabo naoružana, sa slabim vojnim zapovjednim kadrom i još slabijom vojnom disciplinom zbog cega je došlo do osipanja i onako male vojne jedinice.  Neprijatelj je to uvidio pa je i iskoristio pa tako 10.svibnja na Kornicu napadoše dobro naoružani cetnici iz susjednog sela Gornja Slatina i Gajeva. Tada su oko osam sati ujutro krenuli na Kornicu. To su oni sa kojima smo do juce bili najbolji prijatelji kao braca.Kako rekoh oko 8 sati ujutro upadoše u selo da bi za kratko vrijeme odmah povukli se pod vatrom kornickih branitelja. I uz gubitke kojima se nisu nadali. Na našoj strani tada je stradalo šestoro kornicana i to tri bojovnika i tri civila.  Smrtno je stradao Stažic Ivo zv."Ilješa", Majstorovic Mato Tomin i Mamuzic Ðure Antun.  Stažic Ivu su uhvatili živa i odveli ga,a za njegov grob se i do dan danas se nezna.  Majstorovic as Jozo je sahranjen u groblje Cardak a  Mamuzic Antunu groblje u Kladare Donje.  Od civila su smrtno stradali Majstorovic Tvrtko i njegova žena Anda koji su ubijeni u ekonomskom dvorištu izmedu magacina i koševa. Tri dana su tu mrtvi ležali da bi ih cetvrti dan negdje odvezli i zakopali,a da se ni danas nezna gdje su ukopani.Tada je stradala i Maric Ana žena Šime.  Poslje toga, samo mjesec i cetenaest dana trajalo je kakvo takvo krhko primirje da bi 24.lipnja, tj. na sv. Ivu izvršen strašni napad na Kornicu. Kornicu su tada napale tri vojne formacije a to su: regularne jedinice JNA, paravojne formacije Vojislava Šešelja iz Srbije i domaci Četnici.  Napad je poceo iz svih oružja i oruda, te iz tenkova, praga i dr. Tada oni zauzeše Kornicu i izvršiše masakar u selu. Malobrojna i slabo naoružana vojska HVO nije se mogla oduprijeti daleko brojnim i naoružanijim jedinicama pa uz gubitke morala odstupiti. Tada je smrtno stradalo sedmoro Kornicana od cega dva branitelja i pet civila. Od bojovnika smrtno je stradao  Šušak Mate Marjan,zv. Kešo i  Dubravac Ilije Nikola, a od civila su stradali Šušak Marko Vinkov,kojega su uhvatili živa izveli ga pod Tolisu kod Jose Biškica kuce i u kanalu ga zaklali, a zatim  Šušak Ruška, Markotic Marko stari i njegova kci Marta i Senjak Mara. Markov sin Šušak Zvonko tada je bio teško ranjen i htjedoše i njega zaklati kraj oca ali kada su mu izvadili dokumente iz đepa vidjeli su da je fakultetski obrazovan i misleci zbog toga da je časnik, povikali su:"Ostavi ga trebat * ce on nama", misleci valjda na razmjenu za svoje zarobljene. Zvonko je odveđen negdje u bolnicu gdje je odležao puna dva i pol mjeseca i još neizlijecen razmjenjen 04.09.1992 godine u Gradiški. I TAKO JE 24 LIPNJA 1992 GODINE NA BLAGDAN SV. IVE  MOŽDA I ZAUVJEK NESTALA KORNICA.  Tada je sve iz Kornice pobjeglo ostavivši svo svoje imanje i bogatstvo koje su imali, ponijevši sa sobom samo najlonsku vrecicu u ruci. Tada su se Kornicani razbježali i raselili na sve strane širom Europe pa čak do Australije i Amerike (Senjak Pere Anto). Najviše ih je stiglo do Njemack,a onda u Hrvatsku, Austriju,Holandiju. Treba napomenuti da su Babic Anda, Pušeljić Mara Dika, te Pušeljić Mara Lukinca, Šušak Luca Pernica i Antunovic Anđa žena Joke nekim slučajem ostale u Kornici i pet dana skrivale se u Šumi. Peti dan su se predale i odvedene u logor u Zasavicu gdje su ostale sve do 04.09.1992 godine kada su razmjenjene u Novoj Gradiški u selu Dragalici.  Njih pet pričale su stravićnu priču kako je to bilo te većeri kada su mještani napustili Kornicu, a ušla neprijateljska vojska. Kada je te veceri zašlo sunce tada je nastao neki smrtni stravicni muk i tišina. Culo se samo blecanje teladi i rika goveđa,a oni četnici su triumfirali, slaveci pobjedu pekli su prasice na ražnju i pjevali. Cula se skika svinja i neko ćudno kokodakanje kokoši.  Od topovskih granata u Kornici su srušene samo tri kuce, te još nekoliko dobro oštecenih,a poslje toga nastalo je rucno rušenje i odvoženje materijala te svega i svacega što je ostalo,a ostalo je sve.  Slatinci muškarci i žene odlazili su mjesec i više dana i odvozili sve najskuplje.Kada bi polazili u Kornicu u pljačku dozivala su jedna drugu žene govoreci ajmo u Kornicu u šoping. Za mjesec ili dva sve je odnešeno i opustošeno, a onda je počelo rušenje i odvoženje gradevinskog materijala i tako je godinu ili dvije dana porušeno sve do temelja. Ostalo je samo oko 60 do 70 kuca donekle citavih u koje su se nešto kasnije uselili srbi izbjeglice od  Drvara,  Glamoca Zavidovica,  Novog Grada i  Dubice te iz Zelinje  koji su i danasdan u Kornici.  Jadni Kornićani potucaju se vec godinama po Hrvatskoj i drugim Evropskim zemljama, nadajući se da ce se ipak vratiti u svoje selo i nastaviti ponovo živjeti kao nekada ali evo dok ovo pišem, a to je 11.svibnja 2000 godine, a to je vec punih 7 godina, 11 mj. i 13 dana nade i iscekivanja da se vratimo u svoje selo pa makar i u porušene kuce. Za svo to vrjeme stalno osluškujemo neke vjesti stalno su nam otvoreni radio i televizija koje ima ali povratka još nema. Za svo vrjeme to gledamo u nebo moleci Svevišnjega da nam pomogne ali eto pomoci nema pa nema ni od njega. Ćesto puta nas svecenici naši tješe govoreci nam"pa eto nismo ni gladni ni žedni", a ja im odgovaram onom Isusovom recenicom koju je izgovorio na križu da ne živi covjek o samom kruhu. Prvi puta su Kornicani masovno posjetili svoje selo 3. svibnja 1998.godine kada je Marko Babic i Mato Antunovic organizirali posjet i obezbjedili dva autobusa iz Orašja. Tada smo posjetili svoje kuce i groblje gdje je bila sveta misa koju je predvodio naš župnik vlc. Anto Stjepic iz Gradacca. Po povratku smo svratili u Domaljevac gdje je već bio pripremljen ručak. Pecena prasetina i sve ostalo pa i piče platili su naši radnici koji su došli iz Njemacke. Najviše se istaknuo  Andelko Markotic,  Zvonko Juric,  Ivo Lušo Jozin i dr. Nikada i nikoga nema ni od političara ni od vlasti da nam da neku rijec ohrabrenja i obecanja. Kako se vidi napušteni smo od svih i svaskoga. Pitamo se dali smo to mi zaista zaslužili u posljednje vrjeme se prica da ce neki donatori iz nekih Evropskih država doci i da ce graditi kuce, ali se to sve do sada samo govori. Mnogi Kornicani su se vec na nacin snašli te napravili ili kupili kuce po Hrvatskoj ali ni oni koji su kupili ili napravili kuce nikada ne odustaju od povratka u Kornicu.  Statisticki podatci govore da je prije rata u Kornici bilo: 175 poljoprivrednih domacinstava,  te pet obrtnika i  12 ostala zanimanja.  U domacoj privredi Šamačke i susjednih opcina bilo je zaposleno svega oko 30 radnika dok je u isto vrijeme u inozemstvu bilo zaposleno oko 190 radnika.  U selu smo imali razvedenu telefonsku mrežu 125 domac.  Zanimljivi bi bili i još neki statisticki podaci kao naprimjer:  Prije rata u selu je bilo: 40 put.automob. 5 kamiona, 30 traktora, 4 kombaja za pšenicu (MarkoVinkov, Ilija Vinkov 2 i Markotic Petar) i više od  80 raznih poljoprivrednih prikljucaka i stojeva.  od društvenih objekata selo je imalo: Crkvu, Groblje sa kapelom i zvonom, Poštu i tel.mrežu, Struju, Školu. Mjesni ured, zdravstvenu i vetirinarsku Ambulanca.  otkupnu stanicu dvije trgovine  te 7,5 km. asfaltnog puta. Oštecenost kuca izgleda ovako: 15 % oštecena 20 od 15 do 40 % oštecenja 10 od 40 do 60 % 16 i preko 60 % 140 oko 12 kuca je sa manjim oštecenjem

Najviše izbjeglica iz Kornice je u Hrvatskoj 388 Njemackoj 249  Austriji 80 drugim zemljama

20 PREZIMENA U KORNICI Najviše na prezimenu ŠUŠAK 29 Mamuzic 22 Lušo 22 Antunović 21 Majstorović 16 Markotić 12 Pušeljić 9 Dubravac 8 Pavić 8 Stjepandić 7 Jurić 6 Popić 5 Baković 5 Čupić 3 domacinstva po prezimenu Erceg 3 domacinstva po prezimenu Senjak 3 domacinstva po prezimenu Matić 3 domacinstva po prezimenu Stašić 2 domacinstva po prezimenu Marić 1 Babić 1 Radonjić 1 Kelendrić 1 Pranjić 1 Stanić¸ 1 Knežević 1 Cvitkušić 1 Perić 1 Đinić

Za vrijeme drugog svjetskog rata (1941 do 1945.)je poginulo ili nestalo 57 lica i to : Antunovic Ive Marjan , Antunovic Mate Anto, Antunovic Mate Mato, Antunovic Ive Pavo, Antunovic Jake Mato, Bakovic Mijata Ivo, Bakovic Marka Mato,  Cupic Å ime Ivo, Dubravac Mate Marko, Dubravac Mate Andrija, Erceg Ivcin, Lušo Marka Marko, Lušo Marka Ivica, Lušo Ilije Marko , Lušo Ilije Ivo  Lušo Ivica sin Marka, Lušo Ilije Marko Lušo Ilije Ivo, Lušo Ive Jozo, Lušo Ive Ivo, Lušo Mate Mato –(Andelin), Lušo Marka Ivica, Lušo Marka Nikica, Majstorovic Marka Marko, Majstorovic Marka Nikica, Majstorovic Marka Marko, Majstorovic Marka Nikica, Majstorovic Peje Pero-"Peča" Mamuzic Pere Pero, Mamuzic Joze Marjan,  Mamuzic Ivice Ilija, Mamuzic Ive Ivo, Mamuzic Tadije Anto, Mamuzic Ante Anto, MamuzicIve Marko, Mamuzic Ive Ivo, Popic Joze Ivo, Popic Barto-la Bartol, Popic Mate Mato, Popic Ive Jozo, Pušeljić Ante Blaž, Pušeljić Ante Luka, Pušeljić Blaža Pero, Pušeljić Pere Mato, Pušeljić Pere Iljko, Pušeljić Roke lija, Pušeljić Roke Ðuro, Pušeljić Roke Tunjo, Pušeljić Mate Jozo, Stašic Ante Anto, Šušak Ive Ivo, Šušak Bone Ivo, Šušak Bone Marko, Šušak Ive Vinko. Šušak Ive Ivo, ŠušakMate Mato, Šušak Peje Pero, Šušak Ivo, Šušak Mato, Šušak Marka Jozo, Šušak Marjana Mato, Šušak Marjana Ivo.

Od 24.06.1992 godine do današnjeg dana (11.05.2000) u izbjeglištvu su umrli :  Mamuzic Pave Ivo. Majstorovic Luca ž .Petra, Antunovic Dubravko poginuo na Maslenici,  Maistorovic Matiša,  Dubravac Ivara,  Mamuzic Jozana Mato,  Antunovic Marija Bagina,  Šušak Mato-Matara,  Šušak Å ima Markova,  Šušak Luja,  Markotic Jakov umro u bolnici u Sarajevu,  Markotic Ivo-kovac,  Dubravac Jakov,  Mamuzic Jozefina-Joza Ðurina,  Stanic Ivka-Joze Pericina Punica,  Maric Å imo,  Dubravac Ružica,  Antunovic Mate.Ivo,  Antunovic Ilije Marko,  Antunovic Kata Jankovca,  Pušeljić Mara Lukinca,  Dubravac Janja,  Bakovic Jela,  Stijepandic Efika,  Dubravac Mara,  Majstorovic Bariša,  Lušo Anka,  Pušeljić Antun,  Bakovic Ilija,  Peric Ilija,  Lušo Matan,  Mamuzic Ivo,  Šušak Ivo,  Juric Eva  Pavic Jozo,  Popic Å ima,  Mamuzic Mara,  Mamuzic Filip,  Popic Anka,  Majstorovic Anka,  Šušak Luca,  Stjepandic Kaja,  Majstorovic Kaja,  Šušak Ivka,  Pavic Matija,  Dubravac Matko,  Markotic P. Marko,  Cupic Ana,  Majstorovic Mico,  Mamuzic Anka Lukina  03.06.2000 i sahramjena u Kornici, Ðinic Manda.

I još ima nekih zanimljivosti vezanih za Kornicu kao npr.: Poslijednje volove sa dosta velikim rogovima imao je Anto Pere Senjaka. Prodao ih je u Ođaku na vašeru (vel.Gospa)1965god. I od tada nitko nije imao volove. Poslijednje konje i to samo po jednoga imali su Lušo Marko-Lalo,Mamuzic Stjepan i Pušeljić Marko. Ako se sjetim još nekih zanimljivosti napisati cu ih.  Sve ovo, možda, za sada nije toliko interesantno i zanimljivo ali ce to biti za desetak ili dvadesetak godina. Prvi poslijeratni aktivisti 1945.godine pa nadalje bili su: Mamuzic Milo, a iza njega  Majstorovic Ilija,  Pušeljić Marijan,  Antunovic Ivo Križic, zatim, Šušak Ilija sin Bone, Stažic Mato.  Mato je vodio akciju izgradnje osnovne škole. Kasnije su i sve do do kraja bili su: Antunovic Pave Mato, Babic Marko, Majstorovic Jozo.

Prvi nogometni klub u kornici osnovao je i registrovao je Babic Marko. Klub je registrovan pod imenom ??Proleter’’. Taj nogometni klub je nakon par godina ugašen pa je ponovo uslijedila nova registracija Kluba kojeg je osnovao Stjepandic Ivcic Jakice Stijepandica i registrirao ga pod imenom «Dinamo» koji je kao takav ostao do kraja.

Dodatak

Na šamackoj opcini jedino dugo godina u kornici nije bilo partijske organizacije. Osnovana je tek 1964.g.  Prvi sekretar organizacije bio je Jozo Pušeljić sin Mate.  Lovacko društvo takoder jer poslijednje osnovano,- tek 1970 godine. Clanovi društva bili su: Pavic Marko zv."Mrko", Najic Blažan-ucitelj, Pušeljić Ivo limar, Šušak Mato"Tunja", Šušak Josip "Kecan", Šušak Ilija Vinkov, Pavic Franjo i Šušak Marjan "Kešo"  Zanimljivo je napomenuti da je od 1945 godine pa do konca 1991 godine selo Kornica iznjedrilo  29 fakultetski obrazovani i to:  ime fakultet Stjepandic Mate Milko ekonomija Stjepandic Mate Vinko Francuski Šušak Jose Josip svecenik Stjepandic Jakova Miro, ekonomoja Stjepandic Marka Jakov Njemacki Peric Ilije Mato mašinstvo Šušak ive Markica Hrvatski Dubravac Mice Željko medicina Šušak Marka Zvonko pravo Šušak Ilije Vinko poljoprivreda Majstorovic Tvrtka Zlatko mašinstvo Lušo Marka Markica farmacija Pušeljić Joze Miro elektrotehnika  Pušeljić Jose Mara psihologija Pušeljić Marjana Manda pravo Babic Marka Katarina pravo Mamuzic Antuna Anda povjest Mamuzic Antuna Mara poljoprivreda Mamuzic Antuna Juro Ðuka!  politikolog Popic Ante Snježana medicina Lušo Ante Petar gradevina Lušo Ante Delfa ___?___  Lušo Tome Vlado ___?___ Markotic Bone Mato Markotic dipl. ekonomist , Marijan Markotic dipl teolog i psiholog Andja Markotic dipl. Vanjsku trgovinu Vladimir Lušo šumarski fakultet smjer drvna tehnologija Svijetlana Lušo drvnu tehnologiju Nada Lušo završila ekonomiju

Podatke za ovu monografiju sakupio je, obradio i napisao Marko Babic, Pri prikupljanju podataka uveliko mu je pomogao Antunovic Mato-Crljo. Urednik stranica- Antunovic Goran (KELI).

Nove informacije možete poslati na adresu - antunovicgoran@kornica.de

Stand: 28.01.2006

Copyright © by KORNICA Sva prava pridržana.

Obajvljeno: 2006-01-29 (2805 procitano)